Ugovor za projekt “Zaželi za otok Prvić” potpisan je 19. veljače 2020., a od toga dana, Udruga Otok započinje provedbu projekta vrijednog 1.282.242,36 kuna u 100%-tnom financiranju iz Europskog socijalnog fonda u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Projektom je predviđeno educiranje i zapošljavanje pet žena i upravo toliko žena je u svakom trenutku bilo angažirano za skrb o korisnicima koji žive na području otoka Prvića.
– Radi se o populaciji starijoj od 65 godina, ali neki od korisnika su i vitalni skoro 90-godišnjaci. Naše domaćice Jelena, Anita, Sandra, Ivana i Ilijana su bile zadužene za obilaženje korisnika i pomoć u kućanstvu te za podjelu paketa jednom mjesečno, pri čemu je svako kućanstvo uključeno u projekt dobivalo određene higijenske potrepštine – kazala nam je Antonia Dobrota Mileković, predsjednica Udruge Otok.
Educirane su i za mjerenje tlaka i šećera u krvi, opremljene uređajima za takve izmjere. Nisu educirane za davanje zdravstvenih savjeta, ali su tako mogle pratiti stanje svojih korisnika pa im pomoći da se na vrijeme obrate liječnicima. Svaka domaćica je imala po pet korisnika kako je to projektom određeno, od čega ih je ukupno dvadeset iz Luke, a pet iz Šepurine. Međutim, znalo se dogoditi i da ih bude više jer su otočka kućanstva mahom samačka, a otočani uglavnom stariji od 65.
– Njihov angažman je mnogo puta uključivao pratnju do liječnika, kao i nabavku lijekova i namirnica u gradu, s obzirom na to da je otočanima takva vrsta pomoći ponekad najpotrebnija. Također, iz tih “poslovnih” odnosa, razvila su se prijateljstva, a druženje će se, sigurno, nastaviti i kad projekt privedemo kraju.
Potvrdila nam je to i gerontodomaćica Sandra. Na početku projekta za nju je to bilo samo rješenje egzistencijalnog pitanja jer je zbog bolesti dugo bila nezaposlena. Tu je bilo straha i neizvjesnosti jer se ipak ulazi u tuđe domove. No, nelagoda se istopila čim je upoznala korisnike, divne ljude koji su je prihvatili kao svoju.
– U ove dvije godine puno sam naučila od tih ljudi o životu, ustrajnosti, jakosti, prijateljstvu i solidarnosti jer život na otoku je specifičan i nije uvijek tako bajkovit kako se meni na početku činilo. Stekla sam nova iskustva i prijateljstva te novu obitelj koja se ne napušta i ne zaboravlja. Svi smo jako tužni zbog prestanka projekta, ali i zahvalni ljudima iz Udruge Otok koji su s ljubavlju i dosta svog osobnog odricanja omogućili da se sve ovo dogodi i svima nama bude na pomoć – naglasila je gerontodomaćica Sandra Spicijalić.
Ipak danas ostaje jedna tuga zbog trenutnog rastanka, s nadom da će se uskoro vidjeti i da će se projekt nastaviti. Korisnica Slavica nam je potvrdila da je na početku bilo dosta otpora i s njihovu stranu.
– Prije dvije godine kad nas je naša draga pokojna Irena Kursar zvala na sastanak već sam znala što su to gerontodomaćice i koja je njihova uloga. Znala sam da je to odličan projekt, ali i da su otočani ljudi malo težeg karaktera i da im je teško prihvatiti da im itko nepoznat ulazi u kuću. Objasnili smo im o čemu se tu radi, da su one tu da nam pomognu. Pomoć moje Sandre neprocjenjivo mi je značila u mnogo situacija, posebice onda kad sam oboljela od koronavirusa ili imala jaku bol u koljenu. Obavljala je sve što mi je trebalo. Voljeli bismo da se to nastavi, i radi nas i radi njih – kazala nam je 73-godišnja korisnica Slavica Bratovčak.
U tijeku provedbe, priča nam predsjednica Dobrota, pokazalo se je da je potreba za ovakvom vrstom usluge na otoku Prviću puno veća od one koju su predvidjeli. Otočno stanovništvo je sve starije, a adekvatna pomoć teško dostupna. Zato je ovaj projekt bio jako dobro prihvaćen u zajednici pa se nadaju se da će pronaći načine da se nastavi na obostrano zadovoljstvo.
– U projektu postoji još sudionika bez kojih bismo teško mogli. Tu je knjigovotkinja koja obračunava i isplaćuje plaće te voditeljica projekta koja pazi na urednu provedbu i koordinatorica koja je često na terenu s domaćicama i korisnicima, a održava i svakodnevnu komunikaciju između svih osoba uključenih u projekt. Također, bez angažmana članica Udruge, bilo bi nemoguće provesti projekt ovakvog obujma i na otoku, koji ima svoje specifičnosti, poput neadekvatnih brodskih linija i otežanih uvjeta dostave, primjerice, spomenutih higijenskih paketa – navodi nam predsjednica Udruge Antonia Dobrota.
Od pet zaposlenih domaćica tek je jedna stanovnica otoka, a četiri žene svakodnevno putuju iz Vodica otkud prva brodska linija kreće u 4:45 sati, a iduća u 12:00. Stoga su ponekad svi angažirani kako bi premostili poteškoće na koje nailaze u provedbi i kako bi njihovi sumještani dobili uslugu kakva im je potrebna. No, hoće li se projekt moći nastaviti?
– Faza III projekta Zaželi je donijela neke nove uvjete kojima se trenutno pokušavamo prilagoditi. U ovom trenutku su prijave zatvorene, ali očekujemo da će se ponovo otvarati do kraja tekuće godine. Jedan od uvjeta je završena provedba većeg projekta, da tako kažemo, a nama je ovo prvi veliki projekt i još je u tijeku.
S obzirom na to da “Zaželi za otok Prvić” traje do 19.8.2022., nadaju se da ćemo iza tog datuma imati sve uvjete za buduće prijave kojima bi mogli osigurati sredstava za ovakvu vrstu usluge na otoku Prviću. – Naše su domaćice zaposlene do kraja ovog mjeseca i trenutno tražimo partnere koji bi, u sklopu faze III, nastavili provoditi projekt Zaželi na Prviću s istim ženama i njihovim korisnicima. Držite nam palčeve da se ova lijepa priča nastavi – naglasila je na kraju predsjednica Dobrota.
Autor fotografija: Šime Eškinja
