Faust Vrančić (Šibenik, 1551. – Venecija 1617.) – donedavno samo ime iz povijesnih udžbenika uz koje se veže izum padobrana, zadnjih je desetak godina uskrslo iz zaborava zahvaljujući trudu pojedinih znanstvenika, Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ iz Šibenika te, naravno, Memorijalnom centru „Faust Vrančić“ koji se nalazi upravo na našem otoku. Osim važnih političkih funkcija carskog savjetnika i namjesnika za Ugarsku i Transilvaniju na dvoru Rudolfa II. Habsburga u Pragu, Faust je svoje slobodno vrijeme posvetio raznolikom stvaralaštvu tako da ga opravdano možemo zvati univerzalnim renesansnim čovjekom koji je svoje obrazovanje stekao na uglednom Sveučilištu u Padovi. Osim zbirke izuma Machinae Novae, u kojoj se nalazi i nacrt slavnog padobranca, prva žičara, prvi metalni i prvi viseći most, prvi amortizer i dr., sastavio je Faust i prvi hrvatski te prvi mađarski rječnik u sklopu svog Rječnika pet najuglednijih europskih jezika. Okušao se i u filozofskim disciplinama – etici i logici, pisao životopise svetica ekskluzivno za poučnu lektiru šibenskim redovnicama, povijesne rasprave, nešto sitno poezije, a neke od svojih izuma je za života patentirao te od njih ubirao zaradu. U privatnom životu probao je obje krajnosti – bio je obiteljski čovjek, ali i svećenik, pa čak i biskup.
Sve su to činjenice i zanimljivosti o onom kozmopolitskom Faustu, ali mi ćemo se osvrnuti na ovog našeg, poniklog na kamenu Šibenika i Prvića. Faust se rodio 1551. godine u Šibeniku, na prvi dan Nove godine kao prvo dijete oca Mihovila i majke Katarine, u uglednoj plemićkoj obitelji koja se etablirala u visokom društvu srednjovjekovnog Šibenika već u 14. st. Otok Prvić je svojevrsna Faustova alfa i omega – mjesto djetinjstva koje je proveo u obiteljskom ljetnikovcu u Prvić Šepurinama, kao i mjesto posljednjeg počivališta po vlastitom izboru – u svojoj oporuci Faust izričito traži da ga se pokopa u Prvić Luci, pa je tako i učinjeno. Nakon njegove smrti u Veneciji, tijelo mu je dopremljeno na otok i leži pod kamenom pločom u podu župne crkve Svete Marije od Milosti. Krajem 19. st. u tu je grobnicu provaljeno u potrazi za blagom – stvarnim ili papirnatim. Faust je, naime, osim želje da bude upravo tu pokopan, imao još jednu želju – da se u lijes zajedno s njegovim tijelom položi i metalna kutija s njegovim objavljenim djelima i jednim rukopisom o povijesti Dalmacije. Budući da su Mađari već odavno otkupljivali građu o Faustu i stricu mu Antunu, ne iznenađuje da je tržište za takva blaga postojalo pa odatle i motiv za nešto drugačiju provalu u crkvu od uobičajenog pljačkanja crkvenog srebra.
Prvić Faustova vremena drugačije je izgledao nego ovaj današnji. Sama esencija otoka te njegova flora, fauna i zasađene kulture nisu se puno promijenile, ali naselja jesu. Prvić Luka je u 16. stoljeću već bila selo formirano oko crkve i samostana sv. Marije od Milosti u zaštićenoj luci s plodnim poljem i bunarom slatke vode. Ladanjska imanja brojnih šibenskih plemićkih obitelji s pripadajućim ljetnikovcima bila su raspršena po cijelom otoku, o čemu svjedoče mnogi povijesni zapisi. Negdje sredinom 16. st., slijedeći taj aristokratski trend, Faustov otac Mihovil kupuje ljetnikovac s maslinikom na području današnjih Šepurina koje su onda brojale tek nekoliko kuća. Već u godini njegova rođenja, 1551., zabilježena je jedna od smrtonosnijih epidemija kuge, stoga ne čudi da je Faust preko mora do otoka prvi put najvjerojatnije putovao još kao novorođenče. Do njegove desete godine i odlaska na školovanje kod strica u Ugarsku, Šibenik je još tri puta zadesila kuga, tako da su Vrančići, osim uživanja u dokonim čarima ladanjskog života, na Prviću više puta nalazili i utočište od epidemije. Na otoku se dječak Faust mogao igrati s mlađim bratom Kazimirom i sestrama Klarom i Marijetom svih onih igara kojih se i danas igraju otočka djeca, unatoč tehnološkom napretku. Povijesni izvori navode kako su se gospodari ljetnikovaca na Prviću zadržavali sve „dok ne oberu jesenske plodove“, a mlinovi za masline tu su bez sumnje postojali već u 15. st. Lako je zamisliti maloga Fausta kako opčinjeno gleda mljevenje maslina da bi jedan takav mlin, uz još 17 drugih, usavršio u odrasloj dobi kao izumitelj europskog glasa. Možda je već kao dječak na otoku maštao o gradnji mosta prema kopnu, o tome kako preplivati more bez da se smočiš ili kako sagraditi učinkovitiji „morski bager“ – jaružalo, brod s otvorenim dnom ili pak neku drugu konstrukciju iz svojih Machinae novae.
Na otoku je, od 2012. godine, Faustu u spomen otvoren Memorijalni centar „Faust Vrančić“ koji na zanimljiv i suvremen način interpretira priču o Faustu. Naša udruga od 2013. organizira festival nazvan „Kreativni dani Fausta Vrančića“ koji potiče inovatorstvo i kreativnost u svim aspektima stvaralaštva tako da Faustov duh i dalje živi na njegovu otoku.
Zlatka Rodin, autor teksta