Priča o Hannoveru: Kako smo saznali da je njemačka disciplina mit i zaljubili se u njemačku kreativnost

Udruga Otok je od 9. do 11. rujna bila na 3. studijskom putovanju u njemačkom Hannoveru u sklopu projekta BIOPLAnet. Povod je bio posjet Maker Fairu – najvećem sajmu u Njemačkoj na kojem se okupljaju entuzijasti s područja znanosti, tehnologije i DIY kreativci

DIY (engl. Do It Yourself) kod nas bismo nazvali “uradi sam”. To “uradi sam” postaje pomalo zaboravljena vještina jer živimo u vremenu brze konzumacije proizvoda, događaja, čak i ljudi, pa se na ovakvim sajmovima i specijaliziranim prostorima diljem Europe, podsjeća zainteresirane kolika je moć kreativnosti i uzimanja alata u vlastite ruke.

U Hannover smo se otisnuli u prohladno zagrebačko jutro, pred zoru, s aerodroma Franjo Tuđman, dvosatnim letom prvo za Amsterdam, a potom kratkim 40-minutnim do zračne luke Hannover-Langenhagen.

Svojevrsni cik-cak let dovoljno govori o (ne)popularnosti ovog njemačkog grada a koji je glavni grad Donje Saske. To znači da je visoko na sjeveru, kojih 150 km udaljen od poznate luke na Sjevernom moru Hamburga. Hannover ima oko pola milijuna stanovnika i prvenstveno je industrijski grad. Volkswagen, Varta, BASF, Robert Bosch, Deloitte, i mnogi drugi proizvođači krase hanoverski industrijski portfolio.

Poslovni turizam na njemački način 

Nije to turistički grad, ali ga turisti ipak posjećuju – poslovni turizam je prilično razvijen jer Hannover ima najveće izložbene prostore na svijetu i jedan je od najznačajnijih sajamskih gradova na kugli zemaljskoj. Maker Fair, kojeg smo posjetili, samo je jedan u nizu sajmova sa 6 i pol tisuća izlagača i oko 250 tisuća posjetitelja godišnje.

Prvi sajam u Hannoveru je održan 1947. godine. Zanimljiv je taj podatak kada se zna da je grad u II. svjetskom ratu bio gotovo sravnjen sa zemljom. 90% centra grada je nestalo, a više od polovine preostalih građevina je, ili ozbiljno stradalo, ili bilo potpuno neupotrebljivo.

 Danas centar Hannovera izgleda starije, nego prije 2. svjetskog rata. Kako im je pošlo za rukom tako vjerno rekonstruirati pojedine građevine, nama je teško pojmiti. S druge strane, taj centar su ponovno izgradili, a sačuvali brojne parkove, javne vrtove i šume pa sada Hannover ima reputaciju “zelenog grada”. Čudesni su Vrtovi Herrenhausen, ostavština hanoverskih kraljeva iz 18. stoljeća, napravljeni po uzoru na versajske vrtove.

Njemačka temeljitost temeljito poljuljana u pandemiji

 Kada smo odlazili u Njemačku, dobili smo upute da obratimo pažnju na njemačku disciplinu, efikasnost, preciznost i temeljitost. No, s gore navedenim, te poslovične njemačke vrline prestaju. Hannover doživljavamo kao korektan grad, ali bez puno duha, čist i prilično ružan izvan užeg gradskog centra.

Nijemci kao da su pomalo nesigurni, izranjavani restrikcijama u pandemiji, plahi i dezorijentirani. Od njemačke discipline ni traga. Javni prijevoz opako kasni, u restoranima i kafićima se na konzumaciju gotovo svugdje čeka i dulje od pola sata. Temeljitost su pokazali tek na aerodromu gdje su nas satima pretresali pa je avion uzletio kasnije, čekajući putnike koji su bili pipani na carini (među njima i jedna naša otočanka).

Opraštamo im sve zbog Maker Faira koji zaista je najveći takav sajam u Njemačkoj, ako ne i u ovom dijelu Europe.

BIOPLAnet I STEMerica na Maker Fairu Hannover 2022.

Maker Fair Hannover se održava na 7 i pol tisuća metara površine, koja uključuje tri ogromne hale, dvorište i vrt s bazenom na kojem su se također demonstrirali projekti sudionika.

Maker Fair je u suštini platforma za demonstraciju kreativnih projekata, većinom s područja znanosti i tehnologije. Nakon trogodišnje pandemijske pauze, ovdje se 10. i 11. rujna, okupilo mnoštvo sudionika na 300-tinjak štandova, a projekte je razgledalo oko 13 tisuća ljudi.

I mi smo imali svoj štand, točnije dva štanda – Institut za poduzetničko obrazovanje i inovacije kao nositelj projekta BIOPLnet i FabLab sa svojom STEMericom plijenili su pažnju posjetitelja. A privući pažnju nije lako u moru kreativnih projekata i atrakcija. Bili smo jedini iz Hrvatske, ali ne i jedini stranci. Među ostalima, upoznali smo i jednog Čeha koji reciklira stare kazete u slatke takuine, kad ne skiperaje po našem moru. Pozvali smo ga na Prvić da provjerimo je li jedan od onih skipera koji ne znaju pristati po bonaci i kojima za vezati brod uskaču lokalci.

Među atrakcijama su dominirali Dark Gallery – mračna hala u kojoj su svi projekti bili svjetlosne instalacije i konstrukcija zmaja koja je doslovno rigala vatru, po nalogu daljinskog upravljača svog graditelja, šireći pri tom krila raspona 15 metara.

Teško je nabrojiti sve što se ovdje izlagalo, nudilo i prokazivalo. Bilo je tu robota, asteroida, 3D printera svih vrsta, umjetničkih instalacija, recikliralo se sve i svašta, promovirala kružna ekonomija, uz hrpu radionica na kojima smo mogli programirati, lemiti, lijepiti, šivati, testirati 3D skenere, lansirati vodene rakete, otisnuti nešto, kovati (zlato).

Na velikoj pozornici u vrtnom dijelu, okupljali su se prezenteri i jutjuberi pa smo taj dio pomalo zaobilazili, ponajviše zbog jezične barijere, i tako propustili prezentaciju Dale Doughertyja, Amerikanca, ćaće svih Maker Fairova. 

Posebnu pažnju nam je privukla ekipa tekstilnih dizajnera koji proizvode zgodne tunike s printom koji onemogućava uređaje za prepoznavanje lica i torbe specijalne namjene – kada staviš mobitel u nju, nema signala. 

Zaintrigirao nas je i njemački inovator koji ima planove za budućnost ljudskog pražnjenja crijeva i mjehura, a njegova wc školjka možda nudi rješenje za sva naša mala mista koja muku muče sa septičkim jamama i nedostatkom kanalizacijskih odvoda. Želimo mu uspjeh!

Udruga Otok